Peti deo
Laru Urošević upoznao sam jednog toplog julskog podneva, na putu za Vukov spomenik, gde je trebalo da se nađem sa B., koju sam tada još sveže poznavao...
Stajala je na kraju autobusa broj 26, okrenuta ka prozoru u uskoj bež haljini, prošaranoj ponekom graškom znoja. Posmatrao sam je još od Trga Republike i maštao o svojoj ruci koja pliva po njenim oblinama, savršeno izvajanim, poput skulpture renesansnih umetnika...
Promaja se igrala sa njenom talasastom kosom, kroz koju je povremeno, izazivački i samouvereno, prolazila svojim tankim prstima.
Kada se odjednom okrenula i spazila da je posmatram, nasmešila se. Bio sam postiđen i istog trenutka skrenuo sam pogled na drugu stranu. Sačekao sam da prođe nekoliko sekundi i vratio svoje radoznale oči na nepoznatu putnicu. Sada je ona mene posmatrala, bez imalo ustručavanja.
U autobus je potom ušla neka starija žena, koja je u rukama držala bele karanfile, umotane u naslovnu stranu "Politike". Ponudio sam se da joj ustupim sedište, što je ona vrlo rado prihvatila. Vozač je odjednom naglo zakočio, a cveće se zajedno sa ženom obrušilo na mene.
Miris karanfila odzvanjao je u mojim nozdrvama, njihova vlasnica mi se beskrajno izvinjavala, a kikot Lare Urošević odzvanjao je celim autobusom.
Zbunjen i nervozan, spazio sam da se bliži moja stanica, pa sam žurno otrčao i stao na izlazna vrata. Lara je došetala do mene i slučajno, a zapravo namerno, dodirnula svojom plišanom torbom moje desno rame. Kada smo izašli iz autobusa, ubrzao sam korak, ali je ona potrčala i uhvatila me za ruku.
-Stani!- viknula je.
Okrenuo sam se prilično iznenađen i pogledao još jednom u tu savršenu ženu. Imala je krupne plave oči, koje su radoznalo kružile oko mog lica i zavodile me, a da se nisu ni trudile. To je bila Larina urođena osobina. Ona je mogla da ima sve, baš zato što je nije bilo briga...
-Jesi li dobro?- pitala je.
-Sasvim dobro. A da li bi trebalo da bude drugačije?-
-Videla sam onu babu kako pada preko tebe, pa rekoh da vidim jesi li povređen- smejala se.
-Ne delujem valjda toliko krhko?-
-Ma ne, ali je baba bila baš debela-. Sada sam ja počeo da se smejem.
-U kom pravcu ideš?- pitala je, ne mareći za moj smeh.
-Ka Vukovom spomeniku-.
Možemo zajedno, ja idem isto ka tamo- samouvereno je odbrusila.
Zamislio sam B. i njenu reakciju, kada bi me videla kako joj se iz daljine približavam sa nepoznatom devojkom u pripijenoj bež haljini, i shvatio, da ne bih znao da joj objasnim kako je do našeg poznanstva došlo, a da pritom ne delujem kao besomučni lažov.
Lara je videla da mi sve to nije bilo baš prijatno, pa je rekla:
-Slušaj, evo ti moja vizitkarta, pa ako poželiš da pričamo o ovome što se desilo sa babom i cvećem, pozovi me-. Namignula mi je i odšetala svojim zanosnim nogama duž Bulevara Revolucije.
Pogledao sam u karticu, stavio je u džep i za sebe ponovio to ime, koje je sada ispisano na zlatnoj pločici stajalo na njenim vratima, na koja sam posle kratkog premišljanja pozvonio...
Stajala je na kraju autobusa broj 26, okrenuta ka prozoru u uskoj bež haljini, prošaranoj ponekom graškom znoja. Posmatrao sam je još od Trga Republike i maštao o svojoj ruci koja pliva po njenim oblinama, savršeno izvajanim, poput skulpture renesansnih umetnika...
Promaja se igrala sa njenom talasastom kosom, kroz koju je povremeno, izazivački i samouvereno, prolazila svojim tankim prstima.
Kada se odjednom okrenula i spazila da je posmatram, nasmešila se. Bio sam postiđen i istog trenutka skrenuo sam pogled na drugu stranu. Sačekao sam da prođe nekoliko sekundi i vratio svoje radoznale oči na nepoznatu putnicu. Sada je ona mene posmatrala, bez imalo ustručavanja.
U autobus je potom ušla neka starija žena, koja je u rukama držala bele karanfile, umotane u naslovnu stranu "Politike". Ponudio sam se da joj ustupim sedište, što je ona vrlo rado prihvatila. Vozač je odjednom naglo zakočio, a cveće se zajedno sa ženom obrušilo na mene.
Miris karanfila odzvanjao je u mojim nozdrvama, njihova vlasnica mi se beskrajno izvinjavala, a kikot Lare Urošević odzvanjao je celim autobusom.
Zbunjen i nervozan, spazio sam da se bliži moja stanica, pa sam žurno otrčao i stao na izlazna vrata. Lara je došetala do mene i slučajno, a zapravo namerno, dodirnula svojom plišanom torbom moje desno rame. Kada smo izašli iz autobusa, ubrzao sam korak, ali je ona potrčala i uhvatila me za ruku.
-Stani!- viknula je.
Okrenuo sam se prilično iznenađen i pogledao još jednom u tu savršenu ženu. Imala je krupne plave oči, koje su radoznalo kružile oko mog lica i zavodile me, a da se nisu ni trudile. To je bila Larina urođena osobina. Ona je mogla da ima sve, baš zato što je nije bilo briga...
-Jesi li dobro?- pitala je.
-Sasvim dobro. A da li bi trebalo da bude drugačije?-
-Videla sam onu babu kako pada preko tebe, pa rekoh da vidim jesi li povređen- smejala se.
-Ne delujem valjda toliko krhko?-
-Ma ne, ali je baba bila baš debela-. Sada sam ja počeo da se smejem.
-U kom pravcu ideš?- pitala je, ne mareći za moj smeh.
-Ka Vukovom spomeniku-.
Možemo zajedno, ja idem isto ka tamo- samouvereno je odbrusila.
Zamislio sam B. i njenu reakciju, kada bi me videla kako joj se iz daljine približavam sa nepoznatom devojkom u pripijenoj bež haljini, i shvatio, da ne bih znao da joj objasnim kako je do našeg poznanstva došlo, a da pritom ne delujem kao besomučni lažov.
Lara je videla da mi sve to nije bilo baš prijatno, pa je rekla:
-Slušaj, evo ti moja vizitkarta, pa ako poželiš da pričamo o ovome što se desilo sa babom i cvećem, pozovi me-. Namignula mi je i odšetala svojim zanosnim nogama duž Bulevara Revolucije.
Pogledao sam u karticu, stavio je u džep i za sebe ponovio to ime, koje je sada ispisano na zlatnoj pločici stajalo na njenim vratima, na koja sam posle kratkog premišljanja pozvonio...

Одлично!! Понестаје ми речи којим бих похвалио твоје маестрално писање.
ОдговориИзбришиHvala puno Dusane! I meni preostaje samo da izmislim neku vecu rec od hvala :)
ОдговориИзбришиDala sam ovom blogu jednu nagradu, vidi o cemu se radi ovde:
ОдговориИзбришиhttp://lepotikazem.blogspot.com/2011/01/od-danas-svet-je-lep.html
Ovo je odlično! Moram se baciti na čitanje ostalih dijelova pa sve laganini od početka! Bravo! Pozdrav, Lilly :))
ОдговориИзбришиljudi hvala puno!! nova sam u ovome. mnogo mi znace vasi komentari! pa, nista. citamo se :)
ОдговориИзбриши